Božidarac kursevi kultura obuke Božidar Adžija

Besplatna linija : 0800 300 3050800 300 305

Srpski slikari XX veka – nadrealizam, socijalna umetnost i socijalistički realizam

Srpski slikari XX veka – nadrealizam, socijalna umetnost i socijalistički realizam

Božidarac Online i edukacioni vodič Srpski slikari  vas pozivaju na treće i poslednje predavanje ’’Srpski slikari XX veka – nadrealizam, socijalna umetnost i socijalistički realizam. Poslednja etapa u razvoju srpske moderne’’ u petak, 14. maja u 20 časova. Prijava u nastavku.
Fokusirani na boju, srpski slikari četvrte decenije gotovo su potpuno istisli temu kao likovni element iz fokusa svojih slika. Kompletni opusi umetnika sveli su se na tri žanra – mrtvu prirodu, enterijer i pejzaž – kojima je dominirala boja. To je izazvalo reakcije među politički naprednim umetničkim krugovima i jedna grupa slikara okreće se umetnosti koja je društveno angažovana.
Takva društveno i politički angažovana umetnost pojavila se u tri vida: kao jedan vid nadrelizma, kao socijalna umetnost i kao socijalistički realizam. Među njima su postojale krupne i suštinske razlike ali povezuje ih jedna važna nit – sve tri imaju vrlo aktivan kritički odnos prema društvu.
Politika komunističke partije bila je izuzetno plodno tle da ovakva umetnost zaživi, ali je njen razvoj ograničila i usko normirala čuvenom krilaticom da umetnost mora biti “proleterska po sadržaju, a nacionalna po formi”. Pored toga, ta umetnost je morala biti razumljiva i pristupačna narodu, a ujedno i bliska tadašnjem životu. Likovni jezik je morao biti jasan, forme precizne i razumljive i kod posmatrača nisu smele izazivati dilemu i sumnje. Jasno je definisano ko je neprijatelj, a ko prijatelj. Prvi je morao biti precizno "kritički osvetljen", a drugi je morao zračiti heroizmom. Odstupanja i bilo kakve deformacije ovakvih načela bila su za svaku osudu i kritiku. Takav, zatvoren  i ostrašćen, socijalistički realizam bio je poslednja etapa u razvoju moderne u srpskoj sredini. Ipak, nije mogao dugo trajati, jer nije nastao iz unutrašnjih traganja umetnika, već naprotiv, okrenuo im je leđa i ograničio slobodu stvaranja.
Zašto Svetska izložba u Parizu iz 1900. godine i Lubardina izložba u Beogradu iz 1951. godine zatvaraju jedan složeni proces i predstavljaju pun krug razvoja srpske moderne?  Ko su bili srpski nadrealisti? Koje su razlike između socijalne umetnosti i soc-realizma? Koji su to slikari ustali protiv jednoumlja komunističke umetnosti? Ko je slikarstvo na ovim prostorima prvi put uveo u oblast nefigurativnog? Po čemu je važno delovanje Zadarske grupe? Kakva je trenutna slikarska scena Srbije? - Saznajte na trećem i poslednjem predavanju – Srpski slikari XX veka.
Prijavite se odmah na linku 
ovde.  
O predavaču: 
Natalija Bogdanović je mlada istoričarka umetnosti. Diplomirala je 2020. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kod profesorke Olge Špehar, kod koje je trenutno i na master studijama iz oblasti arhitekture Antike. Tokom studija učestvovala je u nekoliko projekata na katedri za heritologiju, od kojih je jedan proglašen za pobednički i koji čeka realizaciju u vidu izložbe u muzeju u Šapcu. Bavi se pojmovima kulturnog nasleđa i ličnom baštinom. Više o ovom projektu možete pogledati na sajtu 
https://projekatseobe.wixsite.com/seobe Povremeno piše tekstove vezane za istorijske i umetniče zanimljivosti za sajt Istorijski zabavnik.
Podrška GO Vračar.

Top