Božidarac kursevi kultura obuke Božidar Adžija

Besplatna linija : 0800 300 3050800 300 305

Više od 250 učesnika/ca na predavanju o Mokranjcu

Više od 250 učesnika/ca na predavanju o Mokranjcu

Nakon uspešnog predavanja o Stanislavu Biničkom, Božidarac Online Framenti prošlosti sinoć su održali novo online predavanje o velikim srpskim kompozitorima. Ovoga puta, sa preko 250 live gledalaca pričaki smo o Stevanu Stojanoviću Mokranjacu. od ključnih utemeljivača srpske umetničke muzike i autor čuvenih Rukoveti i Liturgije Svetog Jovana Zlatoustog. Iako se građani Srbije svakodnevno sreću sa njegovim likom (novčanica od 50 dinara), život i delo Mokranjca su mahom nepoznanica u široj javnosti. 

Završio je gimnaziju u Zaječaru; upisao se na prirodno-matematički odsek Velike škole. Kao gimnazijalac bio je član Prvog beogradskog pevačkog društva. Godine 1879, uz pomoć Pevačkog društva, odlazi na muzičke studije u Konzervatorijumu, u Minhenu, kod Jozefa Rajnbergera. Zbog nesuglasica sa direktorom Konzervatorijuma, Mokranjac u trećoj godini studija (1883) gubi državnu stipendiju, prekida studije i vraća se u Beograd. Godine 1884. postaje horovođa pevačkog društva Kornelije Stanković. Njegovi uspesi, kao horovođe i kompozitora Prve rukoveti i Opela u ge-molu, omogućuju mu da dobije stipendiju i nastavi školovanje 1884. u Rimu, kod Parizotija, a od 1885. do 1887. na Konzervatorijumu u Lajpcigu. Godine 1887. postaje dirigent „Prvog beogradskog pevačkog društva”. Od 1887. do 1900. radio je i kao nastavnik muzike u Prvoj beogradskoj gimnaziji i Prvoj niškoj gimnaziji „Stevan Sremac“ a od 1901. kao predavač pojanja u Bogosloviji. Bio je u to vreme slobodni zidar, jedan od članova beogradske masonske lože Pobratim. Zajedno sa Stanislavom Biničkim i Cvetkom Manojlovićem osnivač je prve stalne muzičke škole  – Srpska muzička škola u Beogradu (danas Muzička škola „Mokranjac“), čiji je direktor bio do svoje smrti. Njegovom zaslugom osnovan je prvi gudački kvartet u Srbiji. Godine 1906, izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije (danas: Srpska akademija nauka i umetnosti). Najpoznatija njegova dela su svakako Rukoveti – petnaest spletova pesama zasnovanih na folklornim motivima iz različitih delova Srbije, Bosne, Makedonije, Bugarske, Primorski napjevi, duhoviti skerco Kozar, kao i muzika za pravoslavna bogosluženja: velelepna Liturgija, iz koje je najpoznatija Heruvimska pesma, najznačajnije ostvarenje horske muzike u Srba, Opelo u fis-molu, Tri statije, Tebe Boga hvalim, Veličanije svetom Savi...

Bio je oženjen 1898. Marijom, bratanicom Uroša Predića. Imali su sina Momčila Mokranjca, profesora Farmaceutskog fakulteta. Beograd je napustio 1914. godine i preselio se u Skoplje kako bi izbegao Prvi svetski rat, a ubrzo potom i umro, 28. septembra iste godine od komplikacija jetre nakon 3 godine bolovanja. Njegovo poslednje delo je „Neotpevana pesma“. Posmrtni ostaci Stevana Stojanovića Mokranjca su preneti iz Skoplja u Beograd 1923. godine. Njegov grob se nalazi u Novom groblju u Beogradu. U sećanje na Stevana Stojanovića Mokranjca, u njegovom rodnom gradu, Negotinu, od 1965. godine, svakog septembra se tradicionalno održavaju horske muzičke svečanosti „Mokranjčevi dani”.


O predavaču: Milorad Stokin je završio akademske i master studije solo pevanja i stekao zvanje master muzički umetnik. Trenutno pohađa drugi master na Fakultetu političkih nauka u Beogradu – odsek kulturologija. Aktivno se bavi istraživačkim i predavačkim radom u sferi srpske kulturne i društvene istorije. Autor je jedne knjige i nekoliko naučnih radova.  Predavao je u Centru za obrazovanje i kulturu „Božidarac“, Galeriji 73, Domu Jevrema Grujića, Centru za kulturu Grocka, Kulturnom centru Čukarica, Gradskoj biblioteci u Obrenovcu, Domu kulture Čačak. Bio je gostujući predavač na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu. Aktivan je i putem autorske stranice „Fragmenti prošlosti“ koja ima cilj da promoviše kulturno nasleđe u virtuelnom prostoru i koju trenutno prati preko 150.000 korisnika društvenih mreža Fejsbuk i Instagram.

Podrška GO Vračar

Top