Božidarac kursevi kultura obuke Božidar Adžija

Besplatna linija : 0800 300 3050800 300 305

Priča o Vinsentu van Gogu

Priča o Vinsentu van Gogu

Na fantastičnom predavanju u organizaciji Božidarac Online uz master istoričarku umetnosti Nataliju Bogdanović pričali smo o čuvenom holandskom postimpresionisti. 
Brojka od preko 450 online gledalaca pokazuje još jednom koliku pažnju izaziva van Gog, a da njegova tragična sudbina i tragičan život, kao i da je za života prodao samo jedno delo je u potpunosti kontradiktorna sa onim kako je danas on percipiran i koliko je voljen kao umetnik.

Predavanje je nazvano po jednom od citata iz pisama koje je slao svom bratu gde on kaže, „prvo sanjam svoje slike, a onda naslikam svoje snove“. Iza sebe je ostavio veliki opus, preko 2000 dela, od čega je oko 900 ulja na platnu, a ostatak skica, crteža, akvarela i dr. Svoj prvi kontakt sa umetnošću je doživeo kao trgovac umetninama, zbog kojeg je otišao u London gde je započeo njegov pad u depresiju kao i okretanje ka religiji. 
U mladosti je poslat u internat u Zevenbergenu gde je imao veoma loše ocene i iskustvo i bio veoma nesrećan. Kroz par godina prebačen je u Tilburg gde je učio jezike što mu je išlo veoma dobro, ali iz nepoznatog reazloga prekida školovanje koje nikada nije završio. 

Ujak mu pronalazi posao u aukcijskoj kući u Hagu gde započinje njegov dodir sa umetnošću. Neposredno nakon dobijanja posla 1873. godine poslat je u London gde je u Nacionalnom muzeju Velike Britanije došao u kontakt sa slikama Žan-Fransoa Mijea i Žil Bretona, što je na njega ostavilo veliki utisak, što se može videti kroz njegove prve slike ulja na platnu koje su upravo obrađivale slične teme kao navedeni umetnici. 
Ubrzo kreću problemi sa depresijom i okretanje religiji, nakon čega i gubi posao u aukcijskoj kući. Planirao je da upiše teološke studije u Amesterdamu, za čiji se prijemni vredno spremao, ali opet iz nepoznatih razloga odustaje od svega toga i odlazi u Belgiju gde je nastavio da propoveda i organizuje čitanje biblije. Živeo je veoma skromno sa rudarima i sve što je zarađivao davao je drugima odakle proističe nadimak „rudarski Hrist“. 
Jedina suštinska podrška u životu bio je njegov brat, Teo van Gog, a mnoga dragocena sačuvana pisma između njih dvojice najbolje prikazuju njihov blizak odnos. 

Zatim smo se upoznali sa Vinsentovim početnim delima, kao i prvom profesionalnom slikom. Jedina žena sa kojom je Vinsent delio stan u jednom trenutku bila je Sien Hornik, bivša prostituka , koju je u jednom trenutku želeo i da oženi. To je naišlo na veliko negodovanje njegove porodice, ali i brata Tea, uzimajući u obzir da je već imala jednu ćerku, a pritom u tom trenutku i bila trudna kada su krenuli da žive zajedno. Do toga nije došlo iz neznanih razloga, a upoznali su se tako što ju je Vinsent plaćao da mu bude model, nakon čega se i zaljubio.   

Seli se u Drent, ali nakon kratkog boravka odlazi u kuću svojih roditelja gde je imao i svoj atelje. Osvrnuli smo se na neke od najpoznatiji dela, poput „Ljudi koji jedu krompir“ koju je smatrao da će ga vinuti u nedosanjane slikarske visine i da će konačno biti priznat umetnik. 

U Arlu upoznaje Gogena kojeg je veoma cenio, ali i sa kojim je često imao rasprave. Nakon jedne svađe sa Gogenom Vinsent je u naletu besa i psihotničnoj epizodi sebi odsekao uvo. Postoji puno verzija iz kog razloga je to uradio, da li zbog prostituke kojoj je iste večeri i odneo odsečeno uvo u zavoju, ali zvanična verzija je ipak da je to bilo jer mu je Gogenov odlazak veoma teško pao. 
Nezaobilazna tema bili su čuveni suncokreti, zvezdane noći, crveni vinogradi, žitno polje sa vranama kao i mnogi drugi. 

U poslednjim mesecima života, po savetu Doktora Gašea Vinsent je slikao gotovo jednu sliku dnevno, kao vid terapije. 
Izvršio je samoubistvo u žitnom polju tako što je pucao sebi u grudi. Rebro je odbilo metak i uspeo je da preživi, ali je od infekcije umro već narednog dana. Sahranjen je blizu žitnih polja koje je naslikao, a kako je Teo naveo da su van Gogove poslednje reči bile „tuga će trajati večno..“. 

O predavaču:
Natalija Bogdanović je master istoričarka umetnosti. Diplomirala je 2020. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kod profesorke Olge Špehar, kod koje je ove godine zavrišla master studije iz oblasti arhitekture Antike. Tokom studija učestvovala je u nekoliko projekata na katedri za heritologiju, od kojih je jedan proglašen za pobednički i koji čeka realizaciju u vidu izložbe u muzeju u Šapcu. Bavi se pojmovima kulturnog nasleđa i ličnom baštinom.  Povremeno piše tekstove vezane za istorijske i umetniče zanimljivosti za sajt Istorijski zabavnik.

Top